Moonlight Hills
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Manje brdo pri kraju kampa , pomalo izolovano , ali ne previse ... Poneki mladi i ambiciozni studenti i genini dolaze da vjezbaju svoju kunai umjetnost kao i pokoja ptica koja se ugnijezdi na obliznje drvo kako bi podarila zivot novim generacijama ...
Ali nista od toga nije ono sto daje car ovoj lokaciji ... Kada je vedra noc i jaka mjesecina ovo brdo dobije srebranu boju mjeseca ... Mnogi pjesnici su pisali o ovome brdu kao i mnoga imena koja su mu davali ... Brdo vjecne noci , Mjeseceva dolina i mnoga druga a jedno od najpoznatijih je Zaljubljena Dolina zato sto su mnogi parovi bas ovde prvu put osjeti iskru romantike ....
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Ahh kako se osjecam ziv !! Svjez vazduh daleko od dima kampa ... Tacno cu baciti proklete cigarete
-Pocinjem se smijati sam sebi na sav glas kao najobicniji manijak-
Ali moj monolog kao i moj smjeh se prekida u sekundi ...
Vjetar mjenja svoj pravac zatim osjecam neobican miris , tragovi u travi , suskanje u daljini kao i neobjasnjivo poletanje ptica ...
-Moram reci da sam impresioniran .... -
-Nikada me niko nije uspio pratiti bez da ja to primjetim na vreme , pokazi se ! -
Na mome licu se stvara osmjeh zadovoljstva , ne zato sto sam uspio da otkrijem svoga pratioca , vec zbog ocekivanja borbe
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Sada je jasno mogla videti njegov lik, tu siluetu koja ju je prokleto podsecala na nekog.
Osetila je neku jaku varnicu kada mu je uputila direktan pogled. Oci su joj se sijale mada bese zmirkala kao da pokusava da prikaze jasniju sliku sebi. Nepoznati mladic bio je malo dalje od nje pa odluci da se nadje licem u lice s njim.
,,Ometam li nesto?"
Na licu joj se izmami kez kao da ga je namerno izazivala.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
-Nije bitno da li nesto ometas , bitno je da se prvo predstavis pa tek onda pitas pitanja .... -
Ne znam zasto , ali nekako mi se cinila na neki nacin poznata , zar cu za jedan dan upoznati jos jednu osobu koju bi mogao smatrati zanimljivom
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Spusti pogled a potom pruzi ruku u znak pozdrava i spustenog garda.
,,Rei."
Uputi mu blag osmeh, jedva vidljiv.
Skide kaput i sede na klupu koja bese jedina na ovome brdu. Iako je znala da je pogresno i da steti sebi, uze da zapali cigaretu.
Ocima mu pokaza da sedne pored nje.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
-Dozvoli meni-
Razmisljam koliko je pametno da i ja zapalim cigaretu , ali odlucujem da se obuzdam za sada ... Ne znam zasto ... Ovo ce ostati misterija za mene
Ali to nije bitno za sada , bolje da se koncentrisem na trenutna desavanja
-Rei , hmmm , kratko ali opet tako bogato , svidja mi se -
-Moje ime je Gin-
Govorim dok sjedam pred nje ne skrecajuci pogled sa njenih ociju
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Setivsi se da je zaboravila da ga ponudi cigaretom vadi kutiju i pruza je ka njemu.
Tada baci pogled na njegove prste koji behu izgrebani i crveni. Pomalo se zabrine za sebe ali nastavi glumiti hladnocu.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
-Da, postoje stvari u meni koje moram da ubijem-
Ocaj u ocima mi postaje sve vidljiviji , ovaj kamp budi emocije u meni koje ne bi trebale ni da postoje ....
Nakon odgovora bacam pogled na zvjezdano nebo ...
-A ti ?-
Spustam pogled prema njoj
-Odakle je tebe nasukala ova sumorna noc?-
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Prodje rukom kroz kosu usmeravajuci je unazad. Povuce jos koji put dim a onda mu da i drugi odgovor.
,,Volim zvezde i prolece. Valjda malo smeksam nakon one tvrde i hladne zime koja nam se nastanila. A treba mi i svez vazduh ponekad, da mi olaksa danasnjicu u kojoj obitavam pomalo izmoreno."
Uputi mu razdrazljiv i setan pogled ali ipak pun nade.
Oseti mir sto je popricala s njim iako joj to nije bila prvobitna namera.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Kao da je poznajem citav zivot a tek sam par minuta proveo sa njom
Vjetar pocinje da duva sve jaci i jaci ... Oblaci polako prekrivaju nebo i postaje hladnije ...
Srebrana dolina gubi sav svoj sjaj i postaje jezivo i mracno , uz daleke krikove zivotinja i jos dalju dreku djece koja se svadjaju sa roditeljima da li je vrjeme za spavanja ...
Ustajem sa klupe skidajuci prasinu sa trenerke govoreci
-Postaje kasno , mislim da je vrjeme da krenem-
Dodavajuci uz , sto je jako neobicno za mene, pomalo topao osmjeh
-Pun je mjesec , uvjek sam smatrao da licim na njega ... Ima mracnu stranu koju nikada ne pokazuje -
-Zbogom Rei-
Govorim prije nego sto sam nesto u noc
1000/1000
1000/1000
1000/1000
U vazduhu se osetio neki sklad medju njima. Mada joj je i dalje bio sumnjiv iz njoj nepoznatih razloga, osetila se sigurno.
Vreme se poce menjati pa Rei obuce svoj dugi crni kaput. Nije joj smetalo vreme i priroda, stavise uzivala je u njima ali je znala da ce se to lose odraziti na njeno zdravlje.
Kako joj je rekao da mora krenuti, Rei se pomalo snuzdi jer tek sad poce uzivati.
,,Zbogom." - Mahnu u znak pozdrava pa krenu i ona svojim putem.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
U jednom trenutku, kod nekog drveta sa njene leve strane ugleda poznato lice.
,,Gde si druze, nema te sto godina. Tek te sad srecem u kampu. Pa sta radis to? Zar si jos pijan od one noci u kafani?" - upita ga prisavsi mu iznenadjena sto ga vidi na ovom mestu.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Podizem se kako bih se brze video sa svojom poznanicom.
-Pa ima mene lutam ja tako po ulicama odem po koji put do kafane, mora da smo se zaobisli. Evo sada dosao da gledam ovaj mesec i malo lupam tu jer sam inspirisan za lupetanje zbog trenutnog prizora. Sta novo ima kod tebe?
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Zavrsi s pitanjem i uze da zapali cigaretu.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Gledam malo u nju, pa bacim po koji pogled u mesec. Pa ga izbacam na sve strane da vidim svoje okruzenje. Da vidim sta ima novo u okolini i tako to.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Nakon sto je zavrsila s govorom uze jedan dubok uzdisaj posto se umorila od pricanja.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Raspricao sam se dok je ona cutala i odmarala se od razgovora.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Nastavi da posmatra horizont i zvezde dok je cigareta i dalje gorela. Povremeno bi uzela dim a onda izdahnula.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Zagleda se malo u mesec.
-Lep je prizor veceras, uboo sam vece za dolazak.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
,,Hoces da cujes kako recitujem? Evo: Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja, pesmu jednu u snu sto sam svu noc slusao,. Da je cujem uzalud sam danas kusao, kao da je pesm..."
U tom trenutku primeti da ce joj se uskoro ugasiti cigareta pa nastavi s pusenjem, a recitaciju prekine.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Smorio sam sa obzirom da je prestala recitacija, a mesecine sam se vec nagledao. Te sam poceo da gledam u senke kako bih ubio dosadu. U glavi sam mislio kako je sve smor i cekao sam odgovor. No u tom trenutku ona je uvlacila dim.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Poceo sam da slusam muziku sa njim. Sada vise nije tako dosadno. Ritam me hvata. No gledam da se to ne primeti mnogo. Trudim se da prikrijem, pa se tesko primecuje.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
,,Hajde i ti!"
Mlatarala je rukama u znak podizanja.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Moje igranje je dobro. Imam talenta za to. Samo sam poceo da vidljivo igram uz ritam koji me je vec uhvatio. Zatim sam poceo da pevam, sto ne ide lose ma da tu vec nisam nista posebno. Pevao sam samo neke delove ocekivajuci i od nje da se ukljuci. Nisam znao da li joj smeta pa nisam hteo da pevam celu pesmu.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Pojurila je ka ulicama kao da bezi od djavola...
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Otisao sam u pravcu gde su me senke odvele. Ne znam gde su me odvele. One znaju. Tako sam otisao i zavrsio negde. Negde nisam zavrsio. Zavrsio sam i dan posto cu uskoro spavati. Spavacu u svojoj vili, koju cu vam prestaviti neki drugi put.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Ceo dan ga prati samo njegova senka i neumorna tišina. Kako se nekad tišina ne umori? mislio je u glavi.
Da li momenat kada razgovaram sa nekim tišina uzima da predahne i sedne pored onoga kamena gde sam ja sedeo?
Ili pak onog mosta, ili onog parka. Da li sedi na stolici u Ichiraki Ramen Shopu? Želim da znam.
Seo je ispod prelepog drveta na malom brdu i gledao mesec koji je obasjavao sve srebrnom bojom.
Kažu da je ovo mesto ljubavi mislio je u sebi. Ali čak ni ovo mesto nema ljubav za mene.
Ja sam jedini ovde koji kvari atmosferu i savršen sklad prirode.
Trebao bi da krenem nastavio je da razmišlja.
Ustao je pre nego što se tok misli nastavio želeći da mu bol u nogama pomogne da zaboravi.
Krenuo je u pravcu kampa.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000