Hanasuke inn
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Yeah, I'm fine. Thank you, you really saved me!
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
So, have you been here before?
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
I wonder if they have a hot chocolate or something. Maybe I should ask, hmm... Or maybe not. They will probably think that I'm spoiled
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
I was looking for you
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Who is this guy? He is one of those weirdos I think. Should I talk to him?
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Catch!
1000/1000
1000/1000
1000/1000
What is this?
1000/1000
1000/1000
1000/1000
The rain was falling. She was pulling her thin and well worn coat around her shoulders, The cold that seemed mild at first, now numbed her face. She shivered and looked around with her watery eyes for some semblance of shelter that would allay the discomfort that had been trusted upon her. There was something several feets away. She looked down, beyond the end of her coat, realising that her feet were soaked. By the way she was dressed, you could tell Sayuri wasn't expecting this kind of weather at all. At one point, all she could think about was turning back to warmth of her own home but that would require a longer walk than the one she was about to finish.
She put her hand on the rough paintwork that coats the door and pushed. Laughter overpowered every other sound. Hundreds conversations told in loud voices, all of them competing with the music in the back. As noisy as it was, she heaved a sigh of relief. The warmth of the Hanasuke Inn made her quivering stronger.
I'm freezing - she mumbled. Stupid little girl...
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
I could use a pair of shoes, socks and a towel, if I may?. - she told the waitress in an appealing voice.
Sayuri wasn't really expecting she would be given ones. It was more of a joke. Waitress gave her a pitty look like to any other beggar out in a street.
Sorry, we do not serve that kind of food here. You should try across the street.
Of course, nobody ever gets her jokes anymore. In fact, nobody liked her much, yet no one really disliked her. She was a bit forward, a little intrusive, but it was clear to be seen that those "manners" were due to ignorance and not to any intent to be vicious. Some would say that the lack in home education could be the main reason for her bothersome behaviour. Like she was guilty of not having parents.
I wouldn't agree with that. - Sayuri on purpose glanced around the room with a thin smile on her face. - Nevermind. You're still serving tea. Am I right? -
The waitress nooded as she grabbed a cup and poured some previously prepared hot water in it. While watching her doing "stuff", a sudden chill swept through Sayuri, as if a cold wind cut through. It took her a little time to recall what she exactly saw while glancing around the room few moments ago. With a heavy feeling in a stomac, she slowly turned her head around to see again who exactly was sitting by the fire place. Staring at him seemed like agonizing eternity. Waitress's voice waked her up.
- Thanks - she grasped in disbelief while taking the cup of previosly ordered hot tea. Was she thankful for the tea she just got, or was it for the interrupting that idiocy?
It can't be. I'm cold and soaked. I'm imagining things. She tried to convince herself.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Are you maybe.. a ninja? She was wearing no ninja suit or anything that could conclude her status.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
I totally forgot about storm outside, that was waiting for another victim. The restauran got more and more crowded.
Is this always crowded like this or it's because of the rain?
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
IS THERE ANYONE WHO IS UP FOR A LITTLE GAME?
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Ja cu ramen,a ti ?
Rece konobaru koji je pristizao ,zatim se okrenuvsi prema Akomaruu koji je samo srecno lajao..
I za njega isto..
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Hodala je kampom kao međ’ bilo kojim drugim naseljem kroz koja je prolazila poslednjih godinu dana. Nit’ su je poznavali, niti je ona marila za osobe koje su prolazile. To što je uradila sa sobom joj je dobro došlo u ovoj situaciji. Nije imala ni najmanju želju da se s bilo kim pozdravlja ili sukobljava, a pre bi bilo ovo drugo. Imala je dovoljno svojih buba na pameti.
’Dobro opravdanje’, prošlo joj je kroz glavu i zažmurila je i otresla glavom kako bi oterala tu misao. Zašto je to tako rekao kao da joj se ruga? Nemoguće da je umislila. Koliko god ju je to razdiralo, imao je opravdanog razloga zašto se tako poneo. Ipak je bolelo kao sam đavo. Prešla je prstima preko usana... a onda ih skupila u pesnicu i spustila ruku naprasno pored tela. Previše razmišlja o tome.
Prolazila je pored Hanasuke inn-a, kada je zastala i tmurno pogledala u vrata koja su vodila unutra. Opet previše razmišlja. Naterala se da napravi još par koraka, nakon kojih je uz škripu gurnula blago vrata i stupila unutra.
Prolazila je između punih stolova, sve dok nije našla slobodno mesto negde najzavučenije moguće. Sela je i čekala, ne želevši da naručuje još uvek ništa.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Pomerila se, pustivši ga da sedne pored nje, ali se ipak iz njenog ukočenog držanja moglo primetiti da joj je bilo nelagodno. Zato joj je, kada je konobarica stigla, bilo više nego laknulo, samo kako bi se ispunio taj čudan jaz koji je osećala između njih. Ja bih... *tup imaginarnim čekićem po glavi* Šta bi ti tupko a da ne ispadneš retard? Vino? Ne, htela je da se ubije, a ne da glumi gospođu. Viski, vinjak, previše, plus je ružno. Pivo? Najneutralnije, ali smrdi.
Ja ću čašu vode.
Rekla je to toliko tiho i onako nekako poraženo, da je ova sigurno nije čula. Nije mogla sigurno isto reći za Kin-a.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Gledala ga je dok je naručivao, sve dok se nije okrenuo, zbog čega je i ona odmah okrenula glavu od njega. Ta njegova srećna faca joj je, iz ne zna se kog razloga, išla prilično na živce. Razmišljala je o tome otkud je sad tako odjednom raspoložen. Kako je tako veseo? Da li se nešto konkretno desilo u međuvremenu dok je tražila gde će da se zavuče, pa na kraju izabrala ovo baksuzno mesto? Da li mu sreću pričinjava to što sada ima sve karte u rukama? Može sad da igra kako hoće, kada je svestan svega, dok je on njoj i dalje bio polu zatvorena knjiga. Nije htela da mu dozvoli da joj prenese te svoje nejasno pozitivne vibracije.
Što je najgore i što ju je najviše nerviralo od svega jeste što je prokleto uspevao u tome. Imala je potrebu da ga uzme za vrat i prodrma napred-nazad kao u crtaćima. Pogledala je opet prema njemu na sekund, a pošto je shvatila da je i dalje gleda, istog momenta je skrenula pogled i prekrstila ruke. Utom je ekspresna konobarica, spasitelj nad spasiteljima, navratila opet do njihovog stola, noseći sa sobom piće koje su naručili, tj on naručio.
Pošto je spustila sve na sto, jedva je dočekala da se ova odmakne, kako bi uzela jednu od onih napunjenih čašica i popila sve na iskap. Greška. Mirno je gledala ispred sebe dok joj je grlo gorelo i obrazi postepeno poprimali rumenu boju.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Ja to nisam...!, okrenula se naglo ka njemu, s uperenim optužujućim kažiprstom i krenula da kaže, ali se zaustavila, shvativši šta radi. E pa neće mu pružiti to zadovoljstvo. Pročistila je grlo, digla nos i počela da priča o poslu.
Možeš li mi sada odgovoriti na pitanje koje sam ti bila postavila? Gde je pisamce?
Nije znala zašto ne bi mogao sad. Prosto i jednostavno pitanje. Plus nisu bili ni u kakvoj delikatnoj situaciji. Nema sada izvlačenja. Još je bio i raspoložen, pun pogodak. Svakako je to trebala da reši pre nego što alkohol uzme maha. Osetila je kako joj je onaj sake spržio sve do želuca i dok je čekala njegov odgovor, tapkala je nestrpljivo prstima po svojoj nozi.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Glasno se nasmejao, toliko glasno da sam ahahah napisao. Nekoliko sekundi je potrajao smeh i pali su mu na pamet neki prosli nhjiovi zajednicki momenti. Video je polozaj i ono sto ce uslediti. Evo je.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Ali trebalo je već da stigne.
Spustila je pogled, razmišljajući o toj činjenici par trenutaka, brojeći u sebi dane, pa vratila opet na njega.
Da nisu poslali, ali si ti nekako uspeo da ga zaobiđeš? Ne liči na Visoki Sad da kasni s isporukom.
Ozbiljna, koliko je mogla biti, ono kao smrt, nije uspela da zadrži jednokratno štucanje. Automatski joj je ruka poletela ka usnama, prekrivši ih.
Izvini.
Rekla je kroz prste.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Spustila je ruku i skrenula je pogled na kratko kao i svaki put kad bi htela da prećuti nešto ili slaže.
Zapravo, to je nebitno. Bitno je ono što znam.
Nije želela da ga opterećuje nepotrebnim detaljima, ili bar onim što je ona smatrala nepotrebnim u ovom momentu. Takođe bila je svesna toga da bi bilo previše za oboje da sada izbaci svaku moguću informaciju na čistac.
Hoću prvo da ti čestitam na tituli.
Napravila je neku grimasu od osmeha nakon što je to rekla, pa se uozbiljila kako bi mogla da nastavi lepo dalje, uzevši da sipa sake u svoju praznu šoljicu, kako bi uposlila svoje ruke s kojima nije znala gde bi.
Visoki Sad, organizovaće okup svih bitnih zvanica poznatog dela Shinobi sveta. S obzirom da nosiš tu titulu koju imaš, dobićeš i ti poziv.
Krenula je da dospe i njemu, ali je uvidela da je već bila puna, pa je samo ostavila bocu na sto. Zamišljeno je gledala u njenom pravcu, setivši se nekih stvari. Nije mogla da se opusti, a bilo joj je trulo da se naliva sake-om pored njega koji je tako umereno pio da ju je živciralo. Kao da je znao pa je namerno radio.
Kao Kage, trebao bi da ideš.
Formalni deo je prošao. Sada je muku mučila s narednim rečima koje su usledile. Odnos s Visokim Sadom i nije bio za pohvalu kada su u pitanju bili njih dvoje, ali bez obzira na neke činjenice, prošlo je dovoljno vremena da čovek pomisli kako su im možda progledali kroz prste s obzirom da preko godinu ipo dana nisu uradili ništa povodom toga. Ipak nju je brinula i ta tišina. Njoj je to bilo previše sumnjivo i nelogično. Ispada da je Law nastradao onako skoro ni za šta? Ovih par meseci pošto je bila napustila Yamiyo, trudila se maksimalno da sazna što više o Visokom Sadu i njihovim poslovima, ali svega što je uspela da se domogne bile su neke neproverene površne informacije.
Ja kao prijatelj ti savetujem da preskočiš.
Uzela je svoju šoljicu i otpila malo sake-a i umalo prosula sve kada je shvatila da je rekla ’prijatelj’. Dođe nakon godinu dana izgnanstva i naziva se njegovim prijateljem. Suludo. Nadala se samo da će to proći ne preterano opaženo s njegove strane. Naravno da će obratiti pažnju na to, budalo.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Seo je na klupicu a onda digao njenu ruku koju bese drzala na sto i uvukao je glavu na njeno krilo bez smeha, prijateljski. Korpa sa okruglim kokosovim bombicama mu je umalo ispala al je uhvatio na srecu inace bi slog dobio.Stavio je na stomak pozicirajuci je da je ne srusi. Klupa ne bese dovoljno duga da opruzi noge te ih je samo stavio sa strane, malcice nelagodno ali zanemarljivo. Uzeo je jednu bombicu i onako poduvao odjednom. Lele sto behu ukusne. Njega ne bese briga sto su u baru, 83 trepavice uperene ka njemu (Gonka nije imao pola lica zato je neparno) ili nogama samo sto su virile i ona konobarica koja se uplasila kada je videla ko joj sve dolazi u kafanu.
Pa sta onda mislis da ce se desiti, prijateljice? Je l' ce da dodju da se izvine sto su me zamarali.
Nakon sto je ocistio poslednje komadice kokosa iz usta progovorio je namerno je napadajuci sa ovo prijateljice i osmehom koji je zivcirao. Cekajuci odgovor uzeo je jos jednu bombicu samo sto je sada griznuo, a ne progutao celu. Po odeci bese 7 kila kokosa no njega bese briga za svoje decje ponasanje.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Došao je s nekom korpom sa istim onim idiotskim osmehom na licu, sklonio joj ruku i spustio svoju glavu njoj u krilo, zbog čega se ona isprva zalepila leđima za naslon što je više mogla, gledajući ga razrogačenim očima. Osmeh je nestao sa njegovog lica. Sve vreme dok su sedeli jedno pored drugog, smatrala je da joj je preblizu što ju je često ometalo dok je pokušavala da se bilo kako izrazi. Sada ne da nije mogla da se izrazi nego nije mogla ni da razmišlja, ni da diše normalno.
To njegovo raspoloženje, ta sreća. Takvog se Kina ne seća, ali joj se svideo mnogo. Činjenica da je ona bila razlog zbog kojeg se tako ponašao, proizvela je u njoj ogromnu navalu emocija.
Zagrlila ga je rukama oko vrata, tako ga povukla malo ka sebi, izbivši mu ono kokos čudo iz ruke u procesu i zaronila lice u njegovu kosu. Nije bila svesna do koje mere ga je stegnula niti je preterano marila, kao ni za pitanje koje je postavio. Korpa koja se nalazila na njemu zaljuljala se dobro.
Bukvalno samo zato što je bila tu.
Ićiću i ja.
Promrmljala mu je u kosu i dalje ga držeći onako.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Ja i dalje cekam da se probudim nakon ovoga khhh.Mozda ima i boljih nacina da mi poka.. zes ljubav, a da me ne pridavis.
Malcice ga je davila vec, kontam voli ga, ali ne bi bilo primerno da ga ugusi zbog toga. Verovatno bi se osmehnuo da je mogao tu. Nije je mogao zamisliti takvu, ili je zaista san ili je sake bio nesto jaci ili ga mozda 'pak zaista voli koliko i on nju. Televisa Presenta <3.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Da, mi ovo zapravo sanjamo.
Rekla je tiho. Prošla mu je levom rukom kroz kosu, sklanjajući par pramenova s lica, dok je gledala ka svojoj šoljici sake-a. Nagela se malčice preko njega samo koliko joj je bilo potrebno da je dovati i popije na iskap. Opet. Neko će ići četvoronoške kući. Dozvolila je malopre svojim pravim emocijama da se pokažu. Sada su te emocije bile svakom sekundom više potisnute kapijama koje je gradio njen um. Sa svakom kapijom čulo bi se glasan tresak, a osećaj je bio kao da je maljem neko udara, s tim što je na udarce ostajala nema, bez reakcije. Piće joj je pomagalo da se to mučenje produži, da se odloži. Da još malo uživa u momentu pre nego što je obuzme osećaj krivice.
Ne prija ti piće?
Osmehnula mu se blago, pošto je odložila šoljicu.
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
1000/1000
Zapravo treća. Zaobišla je onu kojoj nije prisustvovao. Kod reči ’druga’, ono ’r’ je izgovorila prilično meko, kao da je jezik nije hteo poslušati. Pojela je kuglicu na jedvite jade, jer joj slatko u tom momentu nije prijalo uopšte. Verovatno u kombinaciji sa sake-om, pravilo je neki čudan osećaj u ustima. Osetila je potrebu da spere isti. Problem je bio kako preko njega doći do boce koja je bila nešto malo dalje na stolu. Osmeh joj je spao s lica. Gledala je tako namršteno prema boci pa u njega pa nazad na bocu.
Ne bih da ti kvarim zabavu tamo dole, ali možeš li malo da se mrdneš samo da sipam sebi jednu.
Pomislila je kako mu govori to. Svakim momentom više, počela bi da je hvata sve veća panika, što nije u mogućnosti da pije i time odloži onaj osećaj da sve što radi sada jeste pogrešno. A opet, nije htela da ga otera. Možda bi to pogrešno shvatio, ne možda, sigurno bi. Izgledala bi kao poslednji alkoholičar, ako već uveliko nije ostavila takav utisak.